Stanislav DzviwiscEkskluzivni intervju za Città nuovu s kardinalom Stanislavom Dziwiscem koji je četrdeset godina proveo uz papu Wojtylu

 

Kada uđeš na ulazna vrata, izgleda da te on, Karol, tamo čeka, spreman te primiti u svoj dom. Ulazeći u dvorište biskupijske kurije Krakova, kip Karola Wojtyle uistinu ti izražava dobrodošlicu. Nasmijan i raširenih ruku. Duž trijema sa stupovima niz fotografija ilustrira izvanredan lik ovoga čovjeka pristiglog izdaleka. Odavde je krenuo da bi promijenio povijest dvadesetog stoljeća.

Na slikama se tu i tamo iza pape Ivana Pavla II. nazire punašni i umirujući profil, tiha i dobroćudna nazočnost Stanislava Dziwisza koji je četrdeset godina bio uz papu Karola Wojtylu. On ga je pridržao kad ga je oborio metak Ali Agca; on sada obnaša zadatak koji je nekad imao poljski papa: nadbiskup i kardinal Krakova.

 

“Papa je susreo fokolarine dok je bio biskup, upravo ovdje u ovoj kući”, pripovijeda nam s ganućem mons Stanislav i nastavlja: “Odnosi s njima bili su vrlo duboki, jednostavni, ali izgrađeni srcem. Tada je vladao komunizam i viđali su se u tajnosti. Nazočnost fokolarina bila je diskretna ali učinkovita. Wojtyla je čitao Chiarine knjige prevedene na poljski. Chiaru je susreo tek kasnije, kad je otišao u Rim.

 

Što je predstavljala Chiara Lubich za papu Wojtylu?

Imao je veliko poštovanje prema njoj. Među njima sam uvijek primjećivao veliki duhovni sklad, ali i isto crkveno zalaganje. Bili su vrlo povezani, nije bilo potrebno puno riječi, oni su se vrlo dobro razumjeli. Sveti otac je u njoj, kao i u Pokretu fokolara, pronašao potvrdu svega onoga što je on mislio, bila je odraz njegove zamisli o Crkvi: otvorena prema svijetu i prema drugim religijama.

 

Jesu li se često susretali i izvan službenih prigoda?

Bilo je puno privatnih susreta. Chiara je sa svojim najbližim suradnicima često dolazila kod Pape na radne ručkove. Nije tu bilo nikakve službenosti, bile su to vrlo prisne situacije, tijekom kojih se govorilo o budućim planovima i obvezama. Papa je u njoj i u Pokretu pronalazio veliku pomoć za svoje ideje, za svoje zalaganje također i na papinskim hodočašćima. U koji god kraj svijeta da je išao, pa i na teškim putovanjima, uvijek je nalazio buket cvijeća ili koji drugi znak prisutnosti fokolarina u toj zemlji. To ga je radovalo.

 

Jednoga dana Papa je rekao da jasnoća zvuči poput Chiare[1]. Je li to bilo ono što mu se najviše sviđalo kod Chiare?

Chiara je primjer. Nije držala filozofske govore, nego je koristila jednostavne riječi a pune ljubavi. I to je privlačilo ljude koji imaju potrebu vidjeti svjedoke poput nje, koji su dali život, koji su vjerovali u Božju ljubav i koji su tu ljubav dijelili s drugima. Papa je bio i pjesnik, imao je veliki osjećaj za umjetnost, a isti taj duh je imala i Chiara. I to ih je povezivalo. Rodili su se iste godine, tek nekoliko mjeseci razlike, a jedan za drugim su se preselili u dom Gospodnji. Ja osjećam da nas njih dvoje sada gledaju, prate i pomažu nam.

 

Chiara Lubich e Giovanni Paolo IIObraćajući se obiteljima na Familyfestu, Ivan Pavao II. je jednom rekao: “Želim vama da budete Crkva”. Potom je nakon trenutka stanke dodao: “I želim Crkvi da bude vi”. Zašto je Chiara za Papu predstavljala uzor Crkve?

Jer Crkvu sačinjava hijerarhija, ali i laici kojima je Papa pridavao veliku važnost. Zato je podržavao pokrete i branio ih od onih koji nisu shvaćali njihovu važnost. Papi se jako sviđalo i Chiarino zalaganje u međuvjerskom dijalogu, sve dotle da kad je trebalo riješiti problem mogu li fokolarini postati i nekršćani, on ju je poticao: “Idite naprijed jer vi imate taj duh koji može približiti druge religije kršćanstvu”. Uvijek je govorio da bi Crkva bila jako siromašna bez pokreta, a najjači pokret u svijetu su fokolarini. Ne samo brojčano, jer broj je velik, nego zbog važnosti, zbog formacije katoličkog laikata. Zato je Ivan Pavao II. uvijek rado odlazio na susrete GEN i fokolarinskih obitelji. Sviđalo mu se ući u to ozračje i udisati radost življenja, radost kršćanstva, radost da idemo u svijet sa čistoćom srca i s velikom otvorenošću prema svima.

Papa je svakako puno približio Crkvu svijetu i svijet Crkvi, također i preko fokolarina. Ova duhovnost iznjedrila je mnoga zvanja i danas postoji velika skupina biskupa koji su doživjeli duh fokolarina. Ne pripremaju bogoslove da postanu biskupi nego na dublji duhovni život.

 

(Novi svijet, srpanj 2009.)



[1] U talijanskom originalu: “Chiarezza suona un po’ come Chiara”.

Print Friendly