“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)

rijec-za-zivot-06-2014

.   .

 

“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Mt 28,20)[1]

 

Evanđelist Matej započinje Evanđelje podsjećajući da je Isus, čiji životopis počinje pisati, Bog s nama, Emanuel (usp. Mt 1,23). Završava ga gore navedenim riječima kojima Isus obećava da će ostati uvijek s nama, pa i nakon što se vrati u nebo. Sve do svršetka svijeta biti će S NAMA BOG.

Isus ove riječi upućuje učenicima nakon što im je dao zadatak da nose njegovu poruku po čitavom svijetu. Bio je posve svjestan da ih šalje kao ovce među vukove i da će trpjeti protivljenja i progone (usp. Mt 10,16-22). Zato ih nije htio ostaviti same u njihovu poslanju. Upravo u trenutku kada je odlazio, obećao je da će ostati s njima! Neće ga više vidjeti svojim očima, neće više čuti njegov glas, neće ga više moći dodirnuti, ali on će biti prisutan među njima, kao prije, pa čak i više nego prije. Do tada je njegova nazočnost bila vezana uz određeno mjesto, uz Kafarnaum, ili uz jezero, ili uz brdo, uz Jeruzalem, a od tada nadalje on će biti gdje god budu njegovi učenici.

Isus je imao u vidu i sve nas koji ćemo morati živjeti u složenoj životnoj svakodnevici. Bio je utjelovljena ljubav i sigurno je ovako razmišljao: “Želio bih biti uvijek s ljudima, s njima dijeliti svaku zabrinutost, savjetovati ih, hodati uz njih po ulicama, ulaziti u kuće i svojom prisutnošću oživjeti njihovu radost”.

Želio je ostati s nama kako bismo osjetili njegovu blizinu, njegovu snagu i njegovu ljubav.

U Lukinom se evanđelju nastavlja da su se učenici s velikom radošću vratili u Jeruzalem (usp. Lk 24,52) nakon što su ga vidjeli kako uzlazi na nebo. Kako je to bilo moguće? Doživjeli su istinitost tih Njegovih riječi.

I mi ćemo biti puni radosti ako doista povjerujemo u Isusovo obećanje:

 

“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”

 

Ove riječi, posljednje koje je Isus uputio učenicima, označavaju kraj njegova zemaljskog života, a istodobno i početak života Crkve. U njoj je prisutan na različite načine: u euharistiji, u svojoj riječi, u svojim službenicima (biskupima, svećenicima), u siromasima, malenima, odbačenima, u svim bližnjima.

Mi volimo naglasiti onu Isusovu prisutnost na koju je On sam ukazao, također u Matejevu evanđelju: “Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima” (Mt 18,20). Po toj se nazočnosti On želi nastaniti posvuda.

Ako živimo što nam On zapovijeda, osobito Novu zapovijed, njegovu prisutnost možemo doživjeti i izvan crkava, među ljudima, u mjestima gdje oni žive, posvuda.

Od nas se traži uzajamna ljubav, koja je služenje, razumijevanje, sućut u bolima naše braće, u strepnjama i u radostima; ona ljubav koja sve pokriva i sve prašta, a to je kršćanska ljubav.

Živimo tako da bismo svi imali mogućnost susresti se s njim već na ovoj zemlji.

 

Chiara Lubich



[1] Objavljena u Novom svijetu br. 5/2002.;

Print Friendly