“Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.” (1Sol 3,12)[1]

rz-12-13

 (Preuzmite prezentaciju klikom na fotografiju)

Ove su riječi jedan od onih izraza, bliskih svetom Pavlu, u kojima on želi i istodobno traži od Gospodina osobite milosti za svoje zajednice (usp. Ef 3,18; Fil 1,9).

Ovdje za Solunjane traži milost da njihova uzajamna ljubav uvijek raste i obiluje. To nije neki skriveni ukor, kao da uzajamne ljubavi nije bilo u njihovoj zajednici, nego je pozivanje na zakon što ga ljubav sadrži u sebi, a to je stalan rast.

“Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.”

Ljubav je središte kršćanskoga života i ako se ne razvija, to se osjeća u cijelom životu kršćanina; on slabi a može i nestati.

Nije dovoljno što smo, obasjani svjetlom milosti, razumjeli zapovijed ljubavi prema bližnjemu, a niti to što smo u oduševljenju okusili njezine poticaje i zanose na početku našega obraćenja na evanđelje. Ona treba rasti i biti uvijek živa, aktivna i djelotvorna. To će se dogoditi ako sa sve većom spremnošću i velikodušnošću uspijemo uočiti različite prigode što nam ih život svakodnevno nudi.

“Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.”

Sveti Pavao smatra da kršćanske zajednice trebaju posjedovati svježinu i toplinu prave obitelji.

Zato možemo shvatiti namjeru apostola da ih zaštiti od opasnosti koje im najčešće prijete: individualizam, površnost i osrednjost.

No sveti Pavao želi otkloniti još jednu veliku opasnost, usko vezanu uz prethodne, a to je da se uljuljaju u sređen i miran život, ali zatvoren u sebe.

On želi otvorene zajednice, jer je značajka ljubavi voljeti braću u vjeri i istodobno ići ususret svima, biti osjetljivi na probleme i na potrebe svih. Značajka je ljubavi znati prihvatiti svaku osobu, graditi mostove, uočavajući pozitivno i povezujući svoje želje i napore za dobrom s onima koji pokazuju dobru volju.

“Vama pak Gospodin dao te jedni prema drugima i prema svima rasli i obilovali ljubavlju kakva je i naša prema vama.”

Kako ćemo onda živjeti Riječ života ovoga mjeseca? Tako da i mi nastojimo rasti u uzajamnoj ljubavi unutar naših obitelji, na našim radnim mjestima, u našim crkvenim zajednicama ili udrugama, župama itd.

Ova Riječ života od nas traži obilnu ljubav, koja će znati nadići osrednjost i različite prepreke što dolaze od naše skrivene sebičnosti. Dovoljno je pomisliti na neke vidove ljubavi, pa da otkrijemo toliko prilika da ju živimo. To su: snošljivost, razumijevanje, uzajamno prihvaćanje, strpljivost, spremnost na služenje, milosrđe prema pravim i navodnim nedostacima našega bližnjega, dijeljenje materijalnih dobara itd.

Ako u našoj zajednici bude takvo ozračje uzajamne ljubavi, sigurno je da će se njezina toplina nezaustavljivo proširiti prema svima. Tako će i oni koji još ne poznaju kršćanski život primijetiti njegovu privlačnost i vrlo lako, gotovo neprimjetno, biti njime zahvaćeni, te se osjetiti dijelom iste obitelji.

Chiara Lubich

_____________

[1] Objavljena u Novom svijetu br. 11/1994.

Print Friendly