slide_352894_3829377_freeMolitveni susret u Vatikanskim vrtovima za mir u Svetoj zemlji pratili su brojni vjerski službenici i vjernici triju religija molitvom u svojim zemljama

 

U kutku najmanje zaštićene i veličinom najmanje države svijeta, s najmanje opremljenom vojskom na svijetu, uzdigli su se nejaki glasovi Židova, kršćana i muslimana: Šimona Peresa, pape Franje i Mahmouda Abbasa, kojima se pridružio i carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej, s ciljem okončanja mržnje na Bliskom istoku.
Na tri identična stolca sjedila su tri starija čovjeka. “Graditelj mostova”, papa Franjo na svom nedavnom putovanju u Jeruzalem pozvao ih je na molitvu u svoj dom. Na ruševinama desetljećima uzaludne diplomacije, na tutnjavi oružja i teškoj odgovornosti onih koji ga proizvode, koji ga prodaju i koriste, ova trojica starijih ljudi, i uz njih carigradski ekumenski patrijarh Bartolomej, politički vođe i ljudi vjere, zahvaljivali su za stvoreno, tražili oprost ljudskih grijeha i zazivali mir od Boga koji ih povezuje.
Te tople rimske večeri netko bi se sigurno mogao pitati: kakvu moć da zaustave beskonačnu mržnju u zemlji svetoj trima monoteističkim religijama imaju predsjednik na isteku mandata, papa koji se može osloniti na najslabije opremljenu vojsku na svijetu i predsjednik države koja još ni ne postoji kao takva? Zapravo nemaju nikakvu moć. “Ali, ako je rat demonsko djelo ljudi nesposobnih razumjeti Božji naum nad čovječanstvom, onda se mir tiče samoga Boga, a on za sobom privlači one muževe i one žene koji žele doprinijeti izgradnji pravičnijeg društva”, rekao je čovjek mira Gandhi.

Iz daleka se čuo odjek života u rimskoj metropoli, dok se u ovom kutku uređenih travnjaka i živica, s Michelangelovom  kupolom osvijetljenom zalaskom sunca u pozadini, u kratkom predahu blagog zazivanja Stvoritelja da udijeli blagoslov najsvetijoj zemlji što postoji,  vrijeme zaustavilo, a prostor dramatično proširio sve dotle da se poništio. “To je poput crne rupe. To je ništica, takva praznina da privlači puninu svega i svaki grijeh”, povjerio mi je mladi Turčin, musliman, dok je na televiziji pratio molitvu u Vatikanskim vrtovima. A i prijateljica Židovka se isto tako “prilijepila” uz televizor, komentirajući: “Mi ljudi smo izgubili nadu. Sada nam preostaje samo molitva. Možda smo to morali ranije učiniti.”

Peres, Abbas und FranziskusOzbiljnijim glasom no inače Papa Franjo izgovorio je blage i oštre riječi: “Nadam se da će ovaj susret biti put ka traženju onoga što nas ujedinjuje, kako bi se nadišlo ono što nas dijeli”.

Govorio je o bratstvu, rekao je da je za mir potrebno puno više hrabrosti nego za ratovanje, da je potrebno razbiti krug mržnje i razoružati jezik i ruke.

Šimon Peres se nadovezao podsjetivši da riječi “Jeruzalem” i “mir” imaju isti semantički korijen. Pohvalio je Papin posjet Svetoj zemlji, rekavši da se papa Franjo pokazao kao “graditelj mostova bratstva i mira”. Podsjetio je i na zajedničku rečenicu Židova i kršćana: “Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe”.

Mahmoud Abbas nazvao je Jeruzalem “vrata neba”. Zavapio je Bogu da odagna porok i zlo, prisjećajući se na kraju riječi Ivana Pavla II., prisutnog u srcima svih: “Ako se ostvari mir u  Jeruzalemu, mir će se svjedočiti u cijelome svijetu”. Sva trojica zaključili su svoje govore trostrukim zazivom: šalom, selam, mir.

Zaključit ću riječima Shahrzad Housmand, muslimanske teologinje iz Irana koja je na televiziji komentirala ovaj molitveni susret. Dok su se papa, patrijarh i dvojica predsjednika srdačno pozdravljali i sadili maslinu mira, rekla je: “Moramo oprostiti jedni drugima, a to se ne može učiniti samo ljudskim snagama. Potrebno je hrabrosti… Na ovaj dan kada kršćani slave Duhove, nadajmo se da će nam Duh Božji dati da u drugome vidimo osobu poput nas.”

 

Michele Zanzucchi

Print Friendly